Mihela Erjavec.jpg

Prof. Dr. Mihela Erjavec

Profesorica Razvojne Psihologije

Univerzitet u Bangoru

Najintenzivniji period učenja, rasta i razvoja odvija se u najranijem djetinjstvu

 

Kroz više od šest decenija istraživačkog rada, psiholozi i edukatori su razvili detaljnu mapu sposobnosti i vještina kroz koju se djeca kreću od rođenja do zrelosti. Tokom neurotipičnog razvoja, putanja svakog djeteta je satkana od njihovih osobnosti i jedinstvenih okolnosti, no ipak sva djeca prolaze kroz slične izazove i pronalaze za njih ista rješenja u predvidljivom vremenskom okviru. Odstupanja od obrazaca očekivanog napretka su važni indikatori koji ukazuju na probleme u razvoju. Neki od ovih znakova su suptilni, a drugi lako uočljivi.

 

Zahvaljujući napretku neuropsihologije, znamo dosta i o neurološkim promjenama koje se dešavaju u prvim mjesecima i godinama dječijeg života. Njihova rana iskustva uslovljavaju stvaranje i očuvanje finih, raspletenih veza među grupama nervnih ćelija koje - u mozgu koji se neprestano razvija i mijenja - povezuju senzacije i osjećaje, planiranje i djelovanje. Tim putem, raznovrsna i bogata iskustva primjerena dječjem dobu i postojećim vještinama grade skladan i bogat nervni sistem spreman za postepeno učenje sve kompleksnijih vrsta ponašanja i razmišljanja. Nedovoljan razvoj vještina i nedostatak primjerenih iskustava negativno utiču na dječji neurološki razvoj, uslovljavajući gubitak veza i ćelija, te sve veće poteškoće i razvojne probleme.

 

U ranom djetinjstvu, nervni sistem je veoma fleksibilan. Razvojni psiholozi, edukatori, i ostali specijalisti koji koriste metode rane intervencije bazirane na dokazima, znaju da se odstupanja od tipičnog toka razvoja trebaju otkriti što prije, dok mozak ne izgubi sposobnost brze promjene, rasta, i oporavka. Čak i u slučajevima gdje su ustanovljeni ozbiljni poremećaji u razvoju (bilo iz fizioloških, psiholoških, ili okolišnih razloga), rana intervencija je u stanju postepeno izgraditi nedostajuće vještine i nervne strukture. Na žalost, to postaje sve teže kako dijete odrasta jer se plasticitet mozga znatno smanjuje između treće i pete godine života. Iako se nikada sasvim ne gubi, mogućnosti za nadoknadu i izgradnju se smanjuju. Za djecu koja pokazuju nedostatak vještina u jednom ili više razvojnih oblasti, učenje nedostajućih obrazaca ponašanja u školskom dobu zahtijeva sve više vremena i napora, a jaz između ostvarenog i očekivanog razvoja se produbljuje.

 

Globalno, broj djece sa razvojnim poremećajima je u porastu. Ovaj trend je najizraženiji u naprednim državama sa dobrim prihodima i visokim standardom života. Naučnici ga pripisuju nekolicini povezanih faktora. Glavni od tih faktora su povećanje svijesti roditelja i stručnjaka, smanjenje stigmatizacije djece sa poteškoćama i njihovih porodica, te dostupnost intervencija. Presudne su i informacije o djelotvornosti edukacije i pristupa baziranih na dokazima, koje potječu napore ka stvaranju boljeg i efikasnijeg sistema rane detekcije i dijagnoze.

 

Kako doći do blagovremene detekcije razvojnih poremećaja u Bosni i Hercegovini?

 

Prvi koraci su već napravljeni kroz kontinuirani rad na edukaciji stručnjaka i roditelja o izvrsnim rezultatima suvremenih metoda rane intervencije koji u obzir uzimaju, kao polaznu tačku, razvojni tok i trenutne mogućnosti svakog mališana, a onda koriste provjerene bihevioralne tehnike programa baziranih na dokazima da im pomognu da dostignu svoj potencijal. Tako se polako mijenja svijest roditelja i šire zajednice od straha od dijagnoze, sto je u prošlosti značilo 'osudu' djeteta i porodice na lošu kvalitetu življenja bez nade za poboljšanje, do shvatanja da je ispravna i blagovremena dijagnoza razvojnih poremećaja neophodan prvi korak ka smislenoj akciji koja vodi ka boljoj kvaliteti života.

 

Svjetski priznati naučnici i stručnjaci EDUS-a su prepoznali da, osim motivacije, roditelji i stručnjaci moraju da imaju i pouzdane mjerne instrumente. Tako je osmišljen i ostvaren projekt o stvaranju razvojnih bihevioralnih skala za skrining i praćenje razvoja djece od rođenja do šeste godine. Ovaj naizgled jednostavan zadatak je u stvari zahtijevao puno rada i znanja. Rezultati mjerenja uz upotrebu skala su poređeni između stručnjaka iz različitih struka, od edukatora u vrtićima do vrhunskih medicinskih stručnjaka za dijagnozu, te sa provjerenim mjernim instrumentima koji su u opštoj upotrebi u zemlji i inostranstvu. U skladu sa principima dizajna i provjere mjernih instrumenata, skale su korištene i testirane na nekoliko stotina predškolske djece, sa i bez razvojnih problema.

 

Rezultati su pokazali da su razvojne bihevioralne skale vjerodostojan, precizan, ali i jednostavan mjerni instrument koji mogu upotrebljavati profesionalci iz raznih oblasti rada sa djecom. Skale su podijeljene po dječjem uzrastu i dostupne zainteresovanim stručnjacima koji su voljni proći jednostavnu obuku. Po prvi put u Bosni i Hercegovini a i regionu, specijalisti koji rade sa djecom će imati neograničen pristup skalama rađenim po najboljim svjetskim principima istovremeno poštujući lokalne osobenosti i prakse. One će im omogućiti da redovno prate dječiji rast, da nauče koje vještine i sposobnosti djeca usvajaju u toku tipičnog razvoja, te da djeluju brzo i traže stručno mišljenje i pomoć u slučajevima potrebe. Naravno, rezultati ovih testiranja su veoma dragocjeni roditeljima koji žele pratiti rast i razvoj svoje djece, bilo iz znatiželje ili zbog brige o njihovom napretku.

 

Na ovaj način, stručnjaci iz oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi mogu postati prva karika u lancu koji vodi od rane detekcije do ispravne dijagnoze i intervencije.